LEGENDA O POŠIPU
Maris Tomašić
Postoji legenda zašto su Smokvičani novu lozu nazvali pošip. Smokviški težak barba Marin Tomašić Barbaca, zvan Caparin, krčio je šumu na Stinivi i našao samoniklu lozu. Svidjeli su mu se okus i miris njezinih bobica pa ju je pomoću cijepljenja (navrćanja) razmnožio u svom vinogradu. Davao je nove čokote i drugim vinogradima. Iako su u drugoj polovici sedamnaestog stoljeća nastali prvi vinogradi pošipa, u arhivima starih korčulanskih obitelji i ima zapis o berbi pošipa tisuću osamsto osamdesete godine. Od ove sorte mogu se raditi svježa vina koja se čuvaju u hrastovim bačvama. Spomenik pošipu nalazi se na mjestu zvanom “Pinćaluša“ da naši potomci ne zaborave.
Frazemi
puna mi je kapa svega – Nemam više strpljenja, dosta mi je svega.
pomacat pijat – Pojesti sve
pamet u glavu – Budi oprezan i pametno postupaj.
natezat se s kin – Svađati se, prepirati ili naporno pregovarati.
prodavat maglu – Lagati, obmanjivati i pričati prazne priče.
ćapat se posla – Uhvatiti se posla, primiti se rada.
gledat kako tele u šarena vrata – Gledati zbunjeno, zatečeno i bez razumijevanja.
izvuć debji kraj – Proći najgore i pretrpjeti najveću štetu.
poć na kvasinu – Poludjeti, skrenuti s pameti ili se čudno ponašati.
proša voz / prošla baba s kolačima – Gotovo je, prilika je nepovratno propuštena.
obisit mašku o rep – Nešto što je potpuno bezvrijedno i uzaludno.
kupit prnje – Pokupiti svoje stvari i otići.
izmislit toplu vodu – Otkrivati nešto što je već odavno svima poznato.
popit komu krv – Jako nekoga iznervirati, izmučiti ili iscrpiti.
ubit vrime – Kratiti vrijeme dok se nešto čeka.
stavit mozak na pašu – Potpuno se opustiti i ni o čemu ozbiljnom ne razmišljati.
imat dvi live ruke – Biti nespretan za bilo kakav praktičan ili fizički rad.
dignut nos – umisliti se, postati bahat ili ponosan
ćapat fažola i menestre – dobiti batine
glavon kroz mir – svojeglavo
bit od cukara – osjetljiv
uspet se na vrh glave – dosaditi nekome
vrć oko– zaviriti
ubit Boga u sebi– umoriti se
dat crtu – pobjeći
krepat od smiha – jako se smijati
Stari pokladni običaji u Smokvici
Toni Baničević
Poklade su razdoblje prije Korizme u kojem se priređuju povorke maškara te kostimirani plesovi. U našem mjestu Smokvici poklade bi počele od Tri kralja sve do Pepelnice.
To vrijeme je bilo vrijeme šale, smijeha i međusobnog zadirkivanja. Cijelo selo, i mlado i staro, zaboravilo bi na svoje brige. Djeca bi se skupljala, maškarala i s košaricama išli od kuće do kuće. Pjevali bi pjesmicu, a ljudi bi im davali slatkiše, novac, voće, jaja ili što bi imali. Za odrasle su se održavali, većinom svake subote, pozivni plesovi. Pozivni plesovi bili su po udrugama. Na plesu NK Jadran se birala Jadranova zvijezda. Ples bi otvorilo 11 muškaraca (11 igrača Jadrana ) i 11 žena koji su bili svečano obučeni. Smatralo se velikom uvredom ako bi netko zaplesao prije njih. Na tim plesovima uvijek je bila harmonika i ljudi su se zabavljali do dugo u noć. Tu su se razvile mnoge ljubavi i pali prvi poljubci. I imali su bogatu lutriju. Još jedan meni jako smiješan običaj bio je ‘trganje’ naranči. Na ples bi donijeli granu s narančama i ako si nekoga htio zezati ili čak malo i uvrijediti , ‘trgali’ bi naranču i uz podrugljivu pjesmicu dali bi je toj osobi. Onaj tko je imao čast dati naranču, nosio je naranču na tacni i bio je odjeven u narodnu nošnju. Na zadnji dan poklada ljudi bi se skupili te bi donijeli Krnovala. Krnoval je bio lutka koju bi krivili za sve svoje brige i probleme u protekloj godini. Čitali bi joj oporuku i na kraju je spalili u nadi da će sljedeća godina biti bolja.
Ljudi su se u pokladno vrijeme zabavljali, zezali, pale bi i neke uvrede, ali bi provodili vrijeme družeći se i smijući se. I naravno da je uz ples i pjesmu bila dobra hrana i još bolja kapljica pošipa!
Veliki tjedan
Franko Pecotić
Veliki tjedan znači pripremu za Uskrs postom i molitvom. Nekada su se svi dani u Velikom tjednu više štovali. Osim postom i molitvom nije se ni u polje išlo, odnosno postilo se i od teškog rada. Radilo se samo ono što je bilo nužno. Danas se samo slavi uz Cvjetnicu i Veliko trodnevlje. Veliki tjedan započinje Cvjetnicom.
U Smokvici se na Cvjetnicu ide ujutro na sv. Misu s „buketom maslina“ u ruci. Svi stojimo ispred crkve i čekamo svećenika da dođe i blagoslovi grančice maslina. Tada se zaputimo u procesiju uz zborno pjevanje pjesme „ Slava, čast i hvali Ti, Spasitelju“. U drugom dijelu misnog slavlja kada se vratimo u crkvu Muka Gospodinova od jednog do četiri evanđelista.
Veliki četvrtak u Smokvici sastoji se od dva dijela. U prvome je dijelu Sveta misa u kojem se pjeva i sviraju orgulje, sve dok se ne zapjeva „Slava Bogu na visini“. Tada se zavrgnu zvona i ugase svirala. Veliki četvrtak predstavlja posljednju Isusovu večeru na kojoj svećenik pere učenicima noge uz posebno pjevanje napjeva za taj čin. Prenosi se Presveto uz pjesmu „O jezici hvale dajte.“ Svi napjevi se kroz trodnevnicu pjevaju bez pratnje svirala. Umjesto zvona „škrabje škrobotavnica“. Kada završi sveta misa, idemo u procesiju do Sv. Mihovila koji stoji iznad sela. Do tamo pjevamo pjesmu „O priliko Boga moga“. Za procesijom ide najprije križ pokriven crnim velom, zatim torci. Sve to nose bratimi koji ujedno i predvode ovu procesiju, zatim zbor, zatim puk. Svećenik nije obavezan. Kad dođemo do crkvice svetog Mihovila, otpjevamo još i litanije svetog Mihovila arkanđela pa odemo kućama. U Veliki četvrtak se još ide „po gorah“. To je križni put po poljima gdje su nam crkvice i križevi zidani u zavjet i zahvalu. Na križni put krećemo u ponoć. Predvode ga bratimi uz križ i torce. Cijelim se putem pjeva i moli, to su molitve skladane baš za taj dio križnog puta od jedne do druge crkvice. Taj križni put traje cijelu noć, pet do šest sati.
U Veliki petak običaj je ne ići u polje, ne raditi nikakve teške poslove, ne veseliti se i poštivati post i nemrs. Svi čekamo i pripremamo se za večer kad počinje obred drugog dana trodnevlja koji se također sastoji od dva dijela. U prvome dijelu pjevamo muku iz evanđelja po Ivanu, a u drugome dijelu idemo u procesiji po selu s baldahinom pod kojim je Presveto. Procesija započinje pjesmom Barjak kraljev. Predvodi je prekriven križ, zatim torci, baldahin, zbor i puk. Imamo četiri postaje i četiri blagoslova. Na svakoj postaji otpjeva se po jedan blagoslov i tako se vratimo u crkvu. U procesiju puk ide s „boketom“ koji se napravi od ružmarina, lovorike, smreke i svijeće. Cijelim se putem u procesiji pjeva starinski napjev „Smili mi se, tužnoj, smili“. Kad procesija dođe u crkvu, idemo ispred Božjeg groba i pjeva s emolitva „Zdravo Tilo Božje Sveto“. Zatim se ide kućama.
Velika subota ili Vazmeno bdijenje
U Veliku subotu nastavlja se obred trodnevlja, to je zadnji dan. Tijekom dana poštuje se tišina i molitva, pohodi se Božji grob. Kad se smrači, obred je Vazmenog bdijenja koji započinje blagoslovom ognja ispred „velikih vrata crkve“. Tim se ognjem pali uskrsna svijeća koja se obilježi s četiri bodeža koji predstavljaju četiri rane Isusove. Oganj se dijeli puku i njime ulazi u mračnu crkvu uz pjevanje tri puta „Svjetlo Kristovo“. U nastavku obreda čita se sedam čitanja iz Knjige Postanka. Svako čitanje ima svoj psalam koji se pjeva A capella. Dok svećenik prenosi Presveto, pjevaju se tri psalma, nakon svakog se pjeva Aleluja. Zatim slijedi evanđelje te Slava kad istovremeno zasviraju orgulje , zapjeva zbor i zazvone crkvena zvona. To je ujedno obilježavanje uskrslog Krista ili Uskrs. Na kraju je blagoslov hrane. Slijedi Sveta nedjelja- Uskrs i svečana sveta misa.