Intervju s Nenom Šainom
Vjeruj u sebe i rezultati će doći
Neno Šain učenik je šestoga razreda naše škole, odličan učenik, ali i tenisač. Živi s roditeljima te bratom i sestrom u Zavalatici. U ovome razgovoru otkrit će nam kako se rodila njegova ljubav prema tenisu i tko je njegova najveća podrška u tome što radi.
Dobar dan, Neno. Hvala što si pristao na ovaj naš intervju. Za početak nam reci nešto o sebi.
Dobar dan i vama, hvala vama što ste me odlučili intervjuirati. Zovem se Neno Šain, rođen sam u Dubrovniku 27. ožujka 2014. Živim s roditeljima, bratom Rokom i sestrom Mijom u Zavalatici. Osim tenisa, moje su zanimacije nogomet, kupanje i skupljanje sličica.
Kad si se počeo baviti tenisom i kako?
Mislim da sam imao pet godina. Moj stariji brat Roko tada je trenirao tenis pa sam se i ja htio okušati u tome.
Kako su izgledali tvoji početci igranja tenisa?
Išao sam s bratom na treninge i odmah sam zavolio taj sport, a onda su krenuli i prvi turniri.
Sjećaš li se prvog turnira?
Naravno da se sjećam. Prvi je turnir bio u Istruzi, sjećam se i prvog protivnika. Nisam ga osvojio, ali pokazao sam dobru igru.
Kako se dalje razvijala priča s turnirima?
Počeo sam s osam godina ići na turnire po Republici Hrvatskoj (U-10). Bio sam u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Karlovcu, Zagrebu, Čakovcu i osvajao sam ih.
Koji su europski turniri na kojima si sudjelovao?
To su bili turniri u Bosni i Hercegovini (Sarajevo) i Albaniji (Tirana).
Koji ti je najdraži turnir na kojem si sudjelovao i zašto?
Najdraži mi je turnir u Karlovcu- Hrvatski Masters do 10 godina. Bilo je to 28. rujna 2024. godine, tada sam postao prvak države- pobijedio sam u finalu protivnika iz Zagreba.
Što ti se sviđa na turnirima, osim kad pobijediš?
Voli se družiti s protivnicima od kojih su mi neki postali i prijatelji.
Koji ti je teniski uzor?
Od hrvatskih tenisača izdvojio bih Marina Čilića, a od svjetskih Rafaela Nadala.
Bez koga ne bi mogao postignuti sve ovo što si postignuo?
Zahvalan sam svojoj obitelji na podršci, prvenstveno mami Ivani i tati Domagoju koji me vode na turnire, bodre me kad gubim, pomažu mi u teškim situacijama.
Koje su to teške situacije s kojima se suočavaš?
Kad izgubim prvi set, kad protivnik ima više sreće od mene, kad sam nervozan…
Znamo da si odličan učenik. Kako uspijevaš nadoknaditi propuštenu nastavu?
Trudim se slušati na satu i zapamtiti što više kad sam prisutan pa mi je puno lakše jer nemam mnogo vremena za učenje. Svaki dan imam treninge od 15h do 19h, dođem kući preumoran.
Za kraj nam reci što si sve naučio kroz ove turnire i imaš li neku poruku?
U početku mi nije bilo lako, gubio sam svaki meč, ali sam s vremenom stekao iskustvo pa mi je bilo puno lakše igrati. Bio sam sigurniji u sebe, samouvjereniji. Tome su zaslužni moji roditelji. Što se tiče neke poruke za kraj, mogu vam samo reći da trebate imati vjeru u sebe i rezultati će kad-tad doći, trud se uvijek isplati. Sport je važan za zdravlje, jačanje samopouzdanja i stjecanje novih prijatelja.
Neno, hvala ti još jednom na ovome intervjuu i želimo ti puno sreće i uspjeha u daljnjoj karijeri.
Hvala i vama!
