Na kraju sam osmoga razreda
Nela Salečić
Na kraju osmoga razreda osjećam sreću, ali i pomalo i tugu. Završava jedno važno razdoblje u mojemu životu i moram donijeti bitnu odluku- odabir srednje škole. Bit će mi se teško oprostiti od prijatelja i učitelja. Vrijeme je brzo prošlo, a pred nama su novi izazovi.
Tijekom ovih osam godina stekla sam nove prijatelje, lijepe uspomene i naučila puno novih stvari. Bilo je suza i smijeha, ali sve su to uspomene koje ću pamtiti. Voljela bih upisati medicinsku školu jer volim pomagati ljudima. Nadam se da ću uspjeti ostvariti svoj cilj. Znam da će biti teško, ali trudit ću se.
Osnovnu školu pamtit ću po dobrome. Loše uspomene ostavljam iza sebe, ali pamtit ću ono čemu su me naučile. Čekaju me nova prijateljstva i izazovi kojima se veselim.
Na kraju sam osmog razreda
Roko Šain
Sjećam se prvog dana kada smo kročili u ovu školu. Bilo me je strah, stisnuo sam se uz svoje roditelje te ih čvrsto držao za ruku. Nisam imao pojma što me sve ovdje čeka. Na svoju sreću bio sam okružen dobrim ljudima, učiteljima koji bi mi uvijek pomogli, prijateljima na koje sam uvijek mogao računati. To je naše osnovnoškolsko obrazovanje učinilo ljepšim i
lakšim.
A sada, ostalo je još malo više od mjesec dana do kraja školske godine. Sve će sada biti drukčije – druga škola, drugi učenici, drugi učitelji. Ne znam kako se osjećati. S jedne strane žao mi je što više neću viđati ona poznata i draga lica koja sam gledao gotovo svaki dan.
Istina, ponekad smo se malo posvađali, ali uvijek bismo pronašli zajednički jezik i pomirili se. S druge strane, jako se veselim upoznavanju novih prijatelja te proživljavanju novih avantura. Sigurno će mi nedostajati svi oni slobodni sati, naše šale s učiteljima, svi odmori, pa čak i svi ispiti i smiješna ispitivanja. Nikada neću zaboraviti sve lijepe trenutke koje sam doživio u ovom malom razredu. Svi ti trenuci ostat će zauvijek u mojem srcu. Možda sam ponekad bio grub ili uvrijedio nekoga. Ako sam to napravio, vjerujte mi, nije bilo s namjerom. Stvarno mi je žao.
Na kraju ove avanture želio bih zahvaliti svima onima koji su bili uz mene, u lakim, ali i u teškim trenutcima. Želio bih zahvaliti svim učiteljima koji su svaki dan ustajali rano ujutro kako bi nas nešto podučili. To je ponekad bilo teško, možda i nemoguće jer smo često bili jako teški i nemirni, ali to njima nije smetalo. Svaki put bi ušli u naš razred sa smiješkom na licu. Također, želio bih zahvaliti svim ostalim djelatnicima škole, ravnatelju te posebno našoj dragoj teti Daniri, bez kojih ne bih mogao zamisliti sve ovo. Od srca im hvala!
Ovo nije zbogom, već jedno doviđenja.