ANKETA O ČITANJU

S obzirom na to da nam je tema ovoga broja Čitanje kao jezična vještina, proveli smo anketu među učenicima naše škole. Sudjelovao je 41 ispitanik, od toga 22 učenice i 19 učenika. Analizirajući rezultate ankete, uočili smo daje učestalost čitanja kod 29 % ispitanika svakodnevna, njih 36 % čita jednom mjesečno, 26 % ispitanika čita dvaput do triput tjedno, a njih 9 % ne čita nikad!

Što se književnih vrsta tiče, djevojčice čitaju većinom romane, drame, sportske časopise i tekstove na internetu, dok dječaci čitaju romane, stripove, sportske časopise i tekstove na internetu, a podjednako čitaju lektiru.

I djevojčice i dječaci čitaju knjige po vlastitom izboru i lektire te knjige koje imaju kod kuće. Teme koje zanimaju djevojčice su problemi svojih vršnjaka, povijesna dostignuća i glazba, a dječake zanimaju sport i glazba.

Da je nešto vrijedno i zanimljivo pročitati, učenike najviše može uvjeriti prijatelj (41%), zatim roditelj (31%) pa učitelj (28%).

Učenici su morali napisati i vlastite stavove o važnosti čitanja pa donosimo neke od njih:

• „čitamo da bismo bili pismeniji“
• „čitanje otvara nove svjetove“
• „čitanje proširuje maštu“
• „čitanjem bogatimo rječnik“
• „čitanje odvraća pažnju od ekrana.

Pitali smo ih i što bi svakako valjalo pročitati, a ovo su neki od najčešćih naslova: Biblija, Družba Pere Kvržice, Dječak u prugastoj pidžami, Dnevnik Pauline P., Mali princ i Starac i more.

Zadnje što su čitali učenici su najčešće naveli naslove svoji posljednjih djela za cjelovito čitanje; Starac i more, Trojica u Trnju, Mrvice iz dnevnog boravka, Smogovci. Našli su se tu i neka djela koja ne pripadaju lektiri, a to su Gregov dnevnik, Magazin o Torcidi te biografija jednog sveca iz Italije.

U nastavku vam donosimo kako je izgledala naša anketa pa i vi možete odgovoriti na naša pitanja.

Spol: M / Ž            Razred: ___

1.Čitam:

1. svaki dan
2. dvaput do triput tjedno
3. jednom mjesečno
4. nikad.

Čitam: (možeš izabrati više ponuđenih odgovora)

1. romane
2. poeziju
3. novine
4. drame
5. stripove
6. lektiru
7. tekstove na internetu
8. tinejdžerske časopise
9. znanstveno- popularne časopise
10. sportske časopise
11. dnevni tisak

Čitam: (možeš izabrati više ponuđenih odgovora)

1. knjige koje mi predlažu prijatelji
2. knjige koje mi daruju
3. knjige za koje me zainteresirao/zainteresirala učitelj/ica
4. knjige koje mi predlože roditelji
5. knjige koje imam kod kuće
6. knjige za lektiru
7. knjige po vlastitu izboru

Čitam: (možeš izabrati više ponuđenih odgovora)

1. o dalekim i nepoznatim krajevima
2. o problemima svojih vršnjaka
3. o znanstvenim dostignućima
4. o povijesnim događajima

e)o osjećajima drugih ljudi

1. o sportu
2. o filmovima
3. o glazbi
4. o poznatim osobama
5. o svakodnevnim zbivanjima
6. o politici
7. o društvenim događajima
8. o veselim i smiješnim događajima

Da je nešto vrijedno i zanimljivo pročitati, može me uvjeriti: (izaberi samo jedan ponuđeni odgovor)

1. prijatelj
2. učitelj
3. roditelj

Ukratko obrazloži svoj stav o važnosti čitanja u životu svakoga čovjeka.

Predloži što bi svakako valjalo pročitati.

Što si zadnje pročitao/ pročitala?

INTERVJU S KNJIŽNIČARKOM

Vodeći se temom ovoga broja, palo nam je na pamet intervjuirati koga nego našu dragu knjižničarku Anu Ćurković! Knjižničarka Ana u školi je ponedjeljkom, utorkom te svakog drugog tjedna i srijedom, a često i više. Uvijek nam je spremna pomoći u bilo čemu pa je odabir nje za intervju i vrlo logičan izbor. 🙂 Inače, naša knjižničarka živi u Orebiću, a radi i u OŠ Janjina kao knjižničarka. U ovome intervjuu uglavnom smo se usredotočili na svijet knjiga, knjižničarstvo i čitanje.

Što Vas je privuklo svijetu knjiga i kako ste odlučili postati knjižničarka?

Oduvijek sam voljela čitati. To mi je bio najdraži hobi, a nema ljepšeg radnog mjesta od knjižnice prepune knjiga.

Što vas najviše veseli u radu s djecom?

Mnoge me stvari vesele u radu s djecom, njihova kreativnost, ideje, želja za otkrivanjem nečeg novog, ali najveće je veselje kada shvate da mogu svašta učiniti samo ako budu uporni.

Kako izgleda vaš uobičajeni radni dan?

Moj je radni dan svaki put ponešto drugačiji. Prvo na redu pregled je knjižnične evidencije – stanje povrata i posudbe, zatim pregled elektroničke pošte, pregled stanja trenutnih projekata (bilo Erasmus ili školskih), razgovori s ravnateljem, učiteljima, stručnim suradnicima o poslovima na kojima trenutno radim, održavanje ili suradnja na izvannastavnim aktivnostima, uređenje stranice škole i sl.

Je li Vam izazovno raditi u dvije škole? Jesu li čitateljske ambicije jednake u obje škole?

Nakon 13 godina rada u dvije škole došla sam do zaključka da je iznimno nezgodno raditi u dvije škole jer sve što radite, planirate i organizirate morate raditi dva puta, što je vremenski izazovno, a uvijek imam osjećaj da nisam napravila dovoljno.

Što se tiče čitateljskih ambicija, one su prilično jednake. Učenici razredne nastave češće čitaju i vole čitati, dok od petog razreda taj entuzijazam nažalost opada i na kraju okupi manji broj čitatelja.

Je li se posao knjižničara promijenio s obzirom na digitalizaciju i umjetnu inteligenciju?

Smatram da je posao knjižničara postao izazovniji jer moramo usmjeravati korisnike na vjerodostojne izvore. U današnjem tehnološkom svijetu, kada je sve dostupno svakome, mnogi nisu svjesni da nije sve uvijek istinito jer sustavi nisu dosegli razinu kritičnosti. Vjerujem da će bez obzira na događanja i razvoj tehnologije u budućnosti, uvijek biti potreban putokaz prema kvaliteti, vjerodostojnosti i istini, a to će biti knjižničari.

Kako privući nove članove, posebice mlađe generacije, u vrijeme kada dominiraju ekrani i društvene mreže?

Prilično je izazovno privući nove članove koji bi postali sutrašnji čitatelji, ali malim koracima kao što su ciljane aktivnosti koje zaintrigiraju njihovu maštu može ih se za početak privući u knjižnicu. Izuzetno je bitan odabir prave knjige jer vjerujem da za svakog čitatelja postoji knjiga koja je baš za njega. U današnje vizualno vrijeme, učenici vole ilustracije i stripove te im takve knjige treba i nuditi kako bi ih uvukli u svijet čitanja.

Koje sve aktivnosti, osim posudbe knjiga, organizirate za školu (npr. radionice, pričaonice, susreti s piscima)?

Kako radim u dvije škole, nisam svaki dan u jednoj knjižnici pa je tih aktivnosti manje, ali aktivnosti uključuju susrete s piscem, kao što je projekt „Plovi, plovi… knjiga!“ čiji je organizator Kreativna mreža iz Zagreba, zatim sudjelovanje u Natjecanju u čitanju naglas, aktivnosti kao Noć knjige, koji smo ove godine odradili tijekom prosinca kao Božićnu potragu u knjižnici te aktivnosti kao što su Spoj naslijepo s knjigom.

Kako birate koje će nove knjige i naslovi ući u knjižničnu zbirku?

Fond školske knjižnice popunjava se prije svega prema Standardu za školske knjižnice koji na prvom mjestu ima nabavu lektirnih naslova, a zatim svega ostaloga. Lektrini naslovi biraju se u dogovoru s učiteljicama razredne nastave i učiteljicom Hrvatskoga jezika, a ostala građa prema recenzijama i prikazima knjiga.

Koja vam je najdraža anegdota ili najljepše iskustvo koje ste doživjeli s korisnicima u knjižnici?

Bilo je jako puno lijepih događaja u knjižnici, a najljepše iskustvo koje sam doživjela, dogodilo se nedavno. Na jednom književnom susretu, učenike su pitali da se dignu ruku vole li ići u školsku knjižnicu. Iznenadilo me je kada su skoro svi digli ruku jer to je pokazatelj da im knjižnica postaje bitna.

Kako komentirate današnje navike čitanja – čitaju li ljudi danas više ili manje nego prije?

Nisam radila konkretnu analizu, ali prema čitateljskim navikama mojih korisnika i ljudi oko mene, mislim da manje čitamo nego prije, pogotovo zbog ubrzanog tempa života i svijeta medija koji nas često „bombardira“ s previše informacija te smo preumorni koncentrirati se na sam proces čitanja.

Jesu li učenici redoviti u posuđivanju lektire, tj. posuđuju li svi svaki mjesec lektiru?

Učenici su manje-više redoviti u posuđivanju. Oko 95 – 100 % učenika iz svakog razreda svaki mjesec posuđuje lektiru.

Kasne li s vraćanjem knjiga? Imaju li nekakve „sankcije“ ako ne vrate knjige na vrijeme?

Neki učenici često kasne s vraćanjem knjiga. Ako knjiga nije tražena, ne bude nikakav problem, ali ako je knjiga tražena, uvijek ih prekorim. Posebne „sankcije“ više ne postoje jer su imale negativan učinak na učenike i odbijale ih od čitanja. Pokušavam radije ukazati na odgovornost koju imaju kada posude pojedinu knjigu i potaknuti ih na empatiju i svijest o potrebama drugih.

Koje biste naslove ili autore (domaće i strane) izdvojili kao apsolutni hit među vašim čitateljima u posljednje vrijeme?

Među hitovima su „strip knjige“ kao što su Gregov dnevnik i Kapetan Gaćeša i bilo koji strip kojih nažalost imamo malo.

Postoji li neka knjiga za koju smatrate da je nepravedno zapostavljena i da bi je svatko trebao pročitati?

Mislim da je u današnje vrijeme puno takvih knjiga koje nose dublje značenje, ali na prvu nisu prepoznate. Ako bih ipak trebala izdvojiti knjigu za koju smatram da bi je svi trebali pročitati, to bi bila Biblija jer ona nije samo knjiga nego vodič za bolji život.

Imate li vi vremena za čitanje uz ovaj posao i koja je vaša omiljena knjiga?

Najčešće tijekom ljeta nastojim pročitati koju knjigu. Čak sam se u nedostatku tiskanih verzija, prebacila na elektroničke knjige, ali ipak mi je draže vratiti se tiskanoj verziji. Nekoliko mi je omiljenih knjiga, ali ona kojoj se uvijek veselim su Bajke braće Grimm. Smatram da čovjek nikada nije prestar da bi mogao uživati u bajkama i njihovoj čaroliji.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme pjevam u klapi, pokušavam biti vrtlar, gledam filmove i nastojim čitati.

Što Vas opušta?

Opušta me boravak u prirodi. Okružena zelenilom i stablima, mogu se istinski opustiti.

Koja Vam je najdraža knjiga koju ste pročitali i zašto?

Puno mi je dragih knjiga, ali dvije najdraže su Bajke braće Grimm i Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Volim nestvarni svijet, dovitljivost, jednostavnost dječjih i bajkovitih likova te sretan završetak.

Zahvalili smo našoj dragoj knjižničarki što je izdvojila vrijeme za nas i nadamo se da ste uživali u čitanju ovoga intervjua!

ŽUPANIJSKO NATJECANJE U ČITANJU

U ponedjeljak 3. studenog u Dubrovniku održalo se Deseto natjecanje u čitanju naglas. Prošla sam na županijsku razinu i bila sam jako sretna. Poslijepodne smo krenuli prema Dubrovniku, a društvo su mi pravile naša knjižničarka Ana, Ivana iz trećeg razreda iz PŠ Čara te dvoje učenika iz Janjine. Svi smo zajedno putovali malim autobusom za devet ljudi.

 U autobusu smo se zabavljali s vozačem igrajući kvizove poput „Milijunaša“ i pogađali države. Iskreno, bilo je baš zabavno. Kada smo stigli, otišli smo u čitaonicu – knjižnicu i sjeli na stolice. Svi smo bili uzbuđeni i većina nije imala veliku tremu, pa čak ni ja, iako su se nekima malo tresle ruke.

Čekali smo svoj red. Ja sam, na sreću, bila zadnja pa sam imala još vremena za vježbanje. Ipak, nije bilo baš lagano. Morali smo u prve dvije minute izreći zašto smo odabrali baš tu priču za čitanje, a tek nakon toga smo tri minute čitali. Ispred svakoga čitatelja bilo je baš puno ljudi koje smo morali gledati bez straha.

Kada je došao red na mene, ustala sam i najprije sam se u sebi pomolila da sve dobro prođe. Počela sam govoriti bez straha i nisam ništa pogriješila niti zaboravila. Jedino me brinulo da ne istekne vrijeme. Kad je došao red na čitanje, opet sam sve dobro pročitala, ali znala sam malo ostati bez daha. Kad sam završila, dobila sam veliki i glasni pljesak mnoštva okupljenih.

Osjećala sam se sretno i ponosno na sebe jer nije bilo lako.  Nakon toga došlo je i vrijeme  proglašenja najboljih. Nisam očekivala da su djeca koja su nešto  zaboravila ili koja su znala pogriješiti prošla ili osvojila nagradu. Nagrade su dobivala samo djeca koja su  bila na 1., 2. ili 3. mjestu, a ja sam na kraju u svojoj kategoriji bila 4. Isprva sam  bila malo ljuta na sudce, ali onda sam shvatila da nije najvažnije koje sam mjesto osvojila, već da sam dala sve od sebe  i jako se potrudila.

Na kraju sam zaboravila na početno razočaranje i sretna se vratila kući puna lijepih uspomena.  

Lea Tomić, 6. razred

Projekt „Plovi, plovi knjiga!“

Dana 20. svibnja 2026. godine peti razred naše škole susreo se s književnicom Almom Pongrašić, u sklopu projekta „Plovi, plovi knjiga!“ (organizator Kreativna mreža). Autorica Alma Pongrašić predstavila je učenicima svoju slikovnicu „Moj djed bježi od kuće“. Učenici su se odlično zabavljali na satu, a nakon čitanja slovnice, svi su morali napisati tekst o tome kamo bi oni pobjegli da su djed iz priče. Bilo je vrlo zanimljivih ideja, a učenici su rekli da bi voljeli češće imati ovakve satove Hrvatskoga jezika.

Donosimo vam i nekoliko fotografija kako bismo vam dočarali kako je izgledao susret s Almom Pongrašić.