MARKO POLO
Toni Baničević
Marko Polo bio je poznati pustolov i putopisac. Rođen je u Korčuli 1254. godine. Poznat je po tome što je bio jedan od prvih Europljana koji je došao u Kinu.
Njegov otac Niccolo i stric Matteo bavili su se trgovinom i često su putovali. Kao dječak Marko je slušao priče o dalekim zemljama koje su mu probudile želju za putovanjem. Kada je imao oko sedamnaest godina, krenuo je na svoje veliko putovanje prema Aziji. Putovao je zajedno s ocem i stricom. Njihov je put trajao nekoliko godina, putem su upoznali su mnoge narode i kulture. Na kraju su stigli do Kine. Tada je Kinom vladao moćni car Kublai Khai. Car Kublai bio je impresioniran Markovom inteligencijom i sposobnošću govorenje jezika, zbog toga mu je davao razne zadatke i putovanja po carstvu. Na tim putovanjima je vidio velike gradove, bogate tržnice i raskošne palače, također je vidio da vodu zagrijavaju ugljenom. Susreo se sa mirisima tamjana i mosuša, barut su koristili za vatromet, konji su služili za prenošenje pošte te su koristili i začine. Marka je posebno iznenadio papirnati novac koji se koristio u tamo. Nakon mnogo godina odlučio se vratiti kući. Povratak je bio dug i opasan. Mnogi ljudi iz njegove pratnje umrli su tijekom putovanja. Kada se vratio u Veneciju, ljudi su se s čuđenjem slušali njegove priče, ali mu nisu vjerovali koliko su te priče bile čudesne. Kasnije je završio u zatvoru nakon bitke između Venecije i Genove. U zatvoru je upoznao zatvorenika Rustichella, kojem je Marko govorio o svojim putovanjima. Tako je nastala poznata knjiga Il Millione. Ta knjiga opisuje njegove pustolovine i život u Aziji. Il Millione je nadahnula mnoge istraživače.
Vjeruje se da je u Korčuli njegova kuća koja privlači mnoge turiste. Umro je 1324. godine u Veneciji.
KORČULANSKI KNJIŽEVNIK PETAR ŠEGEDIN
Antea Baničević
Petar Šegedin (1909. – 1998.) bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika i boraca za slobodu izražavanja u prošlom stoljeću. Rođen je u Žrnovu na otoku Korčuli, a iako je kasnije živio u velikim gradovima poput Dubrovnika, Zagreba i Pariza, u svojim je pričama uvijek nosio uspomene na svoj rodni kraj. Njegov roman „Djeca božja“ smatra se prvim suvremenim hrvatskim romanom. Dok su drugi pisci u to vrijeme uglavnom pisali o ratu, Šegedin je pisao o ljudskim osjećajima usamljenosti, tuzi, strahu. Osim što je bio pisac, također je bio i učitelj, savjetnik za kulturu te predsjednik važnih ustanova poput Matice hrvatske.
Osim što je bio izvrstan pisac, Petar Šegedin je bio i iznimno hrabar čovjek. Čvrsto je branio hrvatski jezik i pravo svakog umjetnika da stvara slobodno, bez straha od kazne, zbog čega je imao velikih problema s tadašnjim vlastima. Neko vrijeme njegove se knjige nisu smjele niti objavljivati, a morao je i privremeno napustiti domovinu i živjeti u Njemačkoj.
Petar Šegedin je rođen je 8. srpnja 1909. u Žrnovu na Korčuli. Školovao se u Dubrovniku u učiteljskoj školi te u Zagrebu, gdje je završio Višu pedagošku školu i Filozofski fakultet. Svoj književni put započeo je u Krležinu časopisu Pečat 1939. godine pod pseudonimom Petar Kružić.
Tijekom života obnašao je niz važnih funkcija: bio je tajnik (1945.–1947.) i predsjednik (1989.) Matice hrvatske, predsjednik Društva hrvatskih književnika te savjetnik za kulturu u Parizu. Od 1963. godine bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, (HAZU-a), a 1991. godine primio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo.
Petar Šegedin bio je bio pisac koji je pisao gotovo sve – od kratkih priča i velikih romana do eseja i putopisa. Njegov najvažniji rad su tri romana, koju stručnjaci nazivaju egzistencijalistička trilogija. Te knjige se zovu Djeca božja (1946.), Osamljenici (1947.) i Crni smiješak (1969.). Posebno je važan roman Djeca božja, jer se on smatra prvim pravim modernim romanom u cijeloj hrvatskoj književnosti.
U Šegedinovim knjigama nema puno obične radnje kao u nekim drugim pričama. Njemu je bilo važnije opisati što se događa u glavi i srcu njegovih likova, pa je za svoje romane znao reći da su oni zapravo „misli u pričama“. Njegovi likovi su često ljudi koji se osjećaju usamljeno ili kao da se nigdje ne uklapaju. Kroz njih je Šegedin opisivao teške osjećaje poput straha od onih koji imaju moć i objašnjavao koliko je važna čovjekova sloboda. Čak i kada je pisao putopise, kao u poznatoj knjizi Na putu, više ga je zanimalo kako se on osjeća iznutra nego kako točno izgleda neko mjesto koje je posjetio.
Iako je Petar jako volio pisati o svom rodnom kraju, našim otocima i malim gradovima uz more, njegove priče imaju poruku koju može razumjeti svatko na svijetu. Pisao je vrlo smirenim i ujednačenim stilom, zbog čega ga i danas smatramo jednim od najvećih majstora hrvatske riječi. Napisao je još mnogo drugih knjiga, a neke od poznatijih su Mrtvo more, Sveti vrag i Tišina.
Osim književnog rada, Šegedin je ostao zapamćen po svojoj hrabrosti u obrani umjetničke slobode i nacionalnog identiteta. Još 1949. godine, u poznatom govoru pod nazivom „O našoj kritici“, poručio je svima da umjetnici moraju biti potpuno slobodni i pisati onako kako oni sami žele, a ne onako kako im naređuje tadašnja vlast. Posebno se trudio zaštititi hrvatski jezik i uvijek ga je branio kada bi netko pokušao umanjiti njegovu važnost. Zbog jedne njegove knjige prosvjeda protiv jugoslavenske vlade iz 1971. godine, koja se zvala „Svi smo mi odgovorni?“, tadašnji su ga političari kaznili tako što su ga stavili na takozvanu „crnu listu“. To je značilo da njegove knjige više nisu smjele izlaziti, pa je jedno vrijeme morao živjeti u Njemačkoj kao prognanik.
Danas se uspomena na Petra Šegedina čuva u njegovu rodnom kraju. U sklopu Gradskog muzeja Korčula osnovana je Memorijalna zbirka Petra Šegedina. Zbirka je osmišljena kako bi predstavila njegov opus, posebno roman Djeca božja, te sačuvala sjećanje na mediteranski svijet koji je on odlično opisao. Od 2005. godine se svake druge godine održava i kulturno-znanstvena manifestacija pod nazivom Dani Petra Šegedina.
Petar Šegedin je bio jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca te autor prvog modernog hrvatskog romana, koji se borio za umjetničku slobodu izražavanja i za poštivanje hrvatskog jezika. On nas uči da je važno biti iskren u onome što radimo i da se nikada se ne bojimo govoriti istinu. Njegove priče i danas čuvaju uspomenu na otočki život. Šegedinov rodni otok Korčula s ponosom čuva njegove knjige u muzeju te ga slavi kroz manifestaciju „Dani Petra Šegedina“.
LITERATURA
- „Šegedin, Petar“, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, https://www.enciklopedija.hr/clanak/segedin-petar-1909-1998
- „Šegedin, Petar. Petar Kružić“, https://kbm.mdc.hr/knjizevnici/knjizevnik-detalji/petar-segedin/167
KORČULANSKI PJEVAČI
Ivan Branimir Baničević
Otok Korčula nije samo poznat po svojoj ljepoti, već i po mnogom slavnim pjevačima koji su odrasli na njemu. Oni su proslavili mjesta poput Vele Luke i Blata, a zbog današnje mlade zvijezde u usponu, sve je popularnije i Žrnovo.
Jedan od najpoznatijih hrvatskih pjevača ikad je Oliver Dragojević, rođen 7. prosinca 1947. godine u Splitu, ali je djetinjstvo i cijeli život bio neraskidivo vezan uz svoju Velu Luku. Naučio je svirati usnu harmoniku sa samo pet godina, a kasnije i klavir, gitaru te klarinet. Izdao je brojne albume, poput prvog „Ljubavna pjesma“ i vrlo popularnog „Traga u beskraju“. Njegova pjesma „Cesarica“ postala je jedna od najpoznatijih pjesama u Hrvatskoj, a za album „Vridilo je“ osvojio je čak šest nagrada Porin. Oliver je bio veliki zaljubljenik u more i ribolov. Slobodno vrijeme je najradije provodio ploveći u svom malom kaiću, a često je isticao kako mu je ribolov draži čak i od same glazbe. Zbog toga je i dobio nadimak Morski vuk, po stihovima pjesme „Stari morski vuk“ iz 1995. Iako nas je napustio 2018. godine, ostao je zapamćen kao jedan od najvećih pjevača svih vremena. Njemu u čast se svake godine krajem srpnja na rivi u Veloj Luci održava višednevna glazbena manifestacija, a vrhunac tog događaja je koncert „Trag u beskraju“, na kojem brojni izvođači izvode Oliverove hitove.
Oliver Dragojević
U Veloj Luci je 15. ožujka 1955. godine rođena pjevačica Jasna Zlokić. Postala je vrlo popularna 1984. godine zahvaljujući pjesmi „Skitnica“, koja je i danas veliki hit. Te godine, a zatim i 1988. godine je proglašena pjevačicom godine. Izdala je uspješne albume kao što su „Pusti me da prođem“ i „Ja sam ti jedini drug“. Godine 2007. nastupila je u zagrebačkom Domu sportova kao predgrupa slavnom reperu 50 Centu, kada je dobila simpatičan nadimak J. Zlo, kao šaljivu posvetu američkoj zvijezdi Jennifer Lopez (J. Lo).
Jasna Zlokić
Još jedna vrlo popularna pjevačica s Korčule je Meri Cetinić, rođena u Blatu, 15. lipnja 1953. godine. Već 1981. i 1982. godine bila je proglašena pjevačicom godine. Merin prvi poznati bend zvao se Crni biseri, a prije solo karijere pjevala je u grupi More. Njezin album „Prašina sa puta“ bio je album godine, a pjesma „Zemlja dide mog“ postala je prava himna Dalmacije. Meri je poznata po tome što sama svira klavir dok pjeva na koncertima, a i sama piše svoje pjesme, što je u početku njene karijere bilo rijetkost za žene. Tijekom godina osvojila je brojne nagrade, uključujući Porina 2002. godine za najbolji album zabavne glazbe te nagradu za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi. Pjesme „More“, „Konoba“ i „Samo simpatija“ pjevaju se i danas.
Meri Cetinić
Jasmin Stavros je poznati hrvatski pjevač rođen 1. studenoga 1954. godine u Splitu. U blatskoj uvali Prigradici je imao kuću gdje je sa suprugom Žarkom provodio svaki slobodan trenutak. Obožavao je ribolov i mještani su ga smatrali „svojim“. Pravo ime mu je bilo Milo Vasić, ali mu je krajem 1980-ih godina umjetničko ime Jasmin Stavros dao poznati vođa grupe Novi fosili, Rajko Dujmić. Tada su mu supruga i dvojica sinova također promijenili prezime u Stavros. Iako je poznat kao pjevač zabavne glazbe, on je bio i vrhunski bubnjar koji je svirao u grupama kao što su More i Magazin. Njegov album „Ljubio sam anđela“ postigao je platinastu nakladu, a njegove najpopularnije pjesme su „Umoran“, „Kad se prijatelji rastaju“, „Dao bih sto Amerika“ i „Nemoj se udavati“. Bio je poznat po tome što na pozornici nije stajao. Njegovi nastupi bili su puni skakanja, plesa i energije pa je zbog toga dobio nadimak Kralj zabave. Također je bio poznat i po svom velikom humanitarnom radu. Umro je 3. svibnja 2023. godine, a povodom obljetnice njegove smrti, u Prigradici mu je podignuta spomen-ploča.
Jasmin Stavros
Najmlađi korčulanski pjevač je Petar Šegedin, zvijezda u usponu iz Žrnova, rođen 2005. godine. Petar svira klavir i pjeva u klapama „Sfida“ i „Ivo Lozica“. Već kao dječak počeo je osvajati nagrade na festivalima, a s klapom „Sfida“ osvojio je nagradu „Zlatni Grdelin“ u Omišu 2022. i 2023. godine. Velika prekretnica u njegov karijeri dogodila se krajem 2023. godine kada se sa samo 18 godina prijavio u televizijski glazbeni show Superstar na RTL-u. Svojim emotivnim izvedbama pjesama Vinka Coce i Olivera Dragojevića odmah je osvojio srca publike i stručnog žirija. Petar Šegedin, umjetničkog imena Pjero, sam piše svoje pjesme, poput „Moj život, moje sve“.
Petar Šegedin
Otok Korčula je dom brojnih poznatih hrvatskih pjevača. Neki nisu više među nama, neki su tek u usponu, a vrijeme će pokazati koliko se još glazbenih talenata krije među njegovim stanovnicima.