Slobodno vrijeme i zabava

INTERVJU S BAKOM

 

Učiteljica mi je dala zadatak da za školski list intervjuiram svoju baku, da saznam kako je bilo u vrijeme kad je ona bila u mojim godinama, kako su se djeca igrala i čime su ispunjavala svoje slobodno vrijeme. Intervjuirao sam svoju baku Slavicu.

JA: Bako, najprije, hvala ti što si pristala na ovaj intervju. Za početak, reci mi koje si zanimacije imala kad si bila dijete?

BAKA: Nema na čemu, dragi moj Ante. Kad sam bila dijete, moje su zanimacije bile potpuno drugačije nego tvoje danas. Čuvala sam i održavala stoku, to danas rijetko koje dijete radi, u našem mjestu nitko. Također, pomagala roditeljima u polju i kod kuće. Neki od vas to rade, ali isto u malome broju.

JA: Kako si se informirala o vremenu i vijestima?

BAKA: Slušala sam vijesti na radiju i čitala sam novine. Nije bilo mobitela, interneta i pametnih satova kao danas. Vi danas imate puno više izvora informacija.

JA: Kako si provodila vrijeme bez televizora? Što si radila?

BAKA: Igrala sam se do mraka s prijateljima po polju i po cesti. Gradili smo skrovišta.

JA: Je li ti žao što je tvoje vrijeme prošlo bez tehnologije?

BAKA: Nije, nimalo. Tada je bio drukčiji način života. Imali su puno više vremena za prijatelje, vi danas nemate puno kontakta uživo s prijateljima.

JA: Bi li nešto promijenila u djetinjstvu i, ako bi, što bi to bilo?

Ništa ne bih mijenjala.

JA: Je li za tebe bolje prošlo ili sadašnje vrijeme?

BAKA: Prošlo vrijeme po meni je puno bolje. Bilo je više druženja, veselja i više aktivnosti.

JA: Bi li sada mogla nastaviti život bez tehnologije?

BAKA: Bih, naravno, zato što je tehnologija udaljila ljude, nemaju potrebu vidjeti se i družiti.

JA: Kako sada provodiš vrijeme?

BAKA: Većinom gledam TV ili radim poslove po kući.

JA: Da si sada dijete, što bi radila?

BAKA: Družila bih se s prijateljima i izlazila vani.

JA: Čega ste se igrali ti i tvoji vršnjaci kad ste bili djeca?

Preskakali smo uže, igrali na laštik (gumi-gumi), crtali školicu (skakavica), igrali se skrivača (spremovanja), igrali košarku.

Hvala ti, bako, na vremenu koje si izdvojila da bih mogao odraditi zadatak. Moram priznati da se tvoje djetinjstvo dosta razlikovalo od mojega.

Svako vrijeme nosi neke svoje prednosti i nedostatke, ali ja sam zadovoljan što sam rođen u ovo vrijeme kad mi je puno više informacija dostupno.

Ante Baničević, 8. r.

Laštik(gumi-gumi)

Gumi-Gumi izvrsno potiče razvoj motorike, koordinacije pokreta i jačanje mišića. Ova dinamična igra zahtijeva aktivaciju cijelog tijela i uključuje kognitivni napor kroz brojalice koje se koriste tijekom igre. Njena raznovrsnost i mnogobrojne mogućnosti čine je izuzetno zanimljivom i dinamičnom. Postoje mnoge varijacije, ali igra je uglavnom uključivala minimalno tri djevojčice od kojih dvije drže gumu napetom dok treća izvodi cijeli niz pokreta koji postupno postaju kompliciraniji. Zanimljivo je da gumi gumi ima zbilja dugu tradiciju. Naime, ova je igra nastala početkom sedmog stoljeća u Kini, a svjetsku je popularnost stekla šezdesetih godina u Americi i Europi.

Potrebno: elastična traka, debljine jedan do dva centimetra i minimalno četiri metra duga.

Cilj: izvesti cijelu igru, sa svim koracima od zadataka na nižoj razini (na visini gležnjeva) do onih s podignutim rukama.

Pravila: Svaka varijanta igre Gumi-Gumi igra se kroz nekoliko razina visine gume. Guma se postavlja od gležnjeva pa sve do visine dlanova s ispruženim rukama iznad glave. Igrač izvodi pokrete na svakoj razini i prelazi na sljedeću tek nakon što uspješno završi prethodnu bez greške. Ako pogriješi, izlazi iz igre i zamjenjuje ga jedan od onih koji drži gumu. Pobjednik je onaj koji prvi uspješno završi sve razine. Igra se često izvodi uz brojalice koje određuju ritam i tempo zadataka. Između igara brojalica najpoznatije su engleska, belgijska/nizozemska, njemačka te američka i japanska školica. U svakoj školici postoje „razredi“ s određenim zadacima koji se moraju završiti. I naravno, baš kao i u pravoj školi svaka nova razina je teža i kompliciranija od prethodne. Za početnike je odličan izbor belgijska školica. Relativno je jednostavna za izvođenje te ima osam razreda, tj. osam zadataka koje treba proći za pobjedu.

 

1.razred: igrač stane bočno uz postavljenu gumu te jednom nogom preskoči rub bliže gume. Potom skoči i vrati se u početni položaj.

2.razred: igrač stane bočno uz postavljenu gumu te jednom nogom preskoči rub njemu dalje gume. Potom skoči i vrati se u početni položaj.

3.razred: povezuje se prvi i drugi – iz bočne pozicije skoči se na prvu, vrati na početnu poziciju, skoči na drugu, dalju gumu i vrati se u početni položaj.

4.razred: s obje noge odjednom bočno skače unutar guma te se istim pokretom vraća u prvu poziciju.

5.razred: skoči tako da noge moraju biti u raskoraku, svaka s jedne strane gume. Vraćanje na početni položaj iz jednog skoka.

6.razred: iz bočne pozicije treba skočiti tako da oba stopala cijelom dužinom doskoče na gume te skok na početnu poziciju.

7.razred: igrač ponavlja sve radnje navedene u 4.,5. i 6. zadatku bez vraćanja na početnu poziciju između zadataka.

8.razred: posljednja vježba zahtjeva malo više vještine. U skoku igrač stopalima prihvaća gumu između nogu tako da peta prednje noge dodiruje prste stražnje noge te se vraća na početni položaj.

Komentar na gledanje crtića u ranoj dobi

 

Iako vam se čini da su crtići koje vaša djeca gledaju smiješni i poučni, oni su ponekad nasilni i agresivni. Oni, nažalost, štetno utječu na djecu i djeca zbog tih crtića postaju agresivna.

Djeca često uče o svijetu gledajući crtiće. Ako im likovi stalno pokazuju nasilje kao način rješavanja problema, oni mogu pomisliti da je upravo to ispravno ponašanje. To može uzrokovati da djeca budu jako agresivna jer misle da će tako riješiti svoje probleme. Također, postat će grublja i manje će mariti za drugima. To može utjecati na njihov razvoj i ponašanje u budućnosti.

Zato je važno da djeca gledaju smiješne i zabavne crtiće koje uče o prijateljstvu, slozi i nenasilju. Na taj način sve svoje probleme rješavati mirnim putem i postat će osobe koje će svi voljeti i ni s kim neće imati problema.

 

Roko Šain, 7. razred

Skip to content