Mnogima su prve asocijacije na školu obaveze, brige, zadaća, učenje, nervoza prilikom pismenog ili usmenog ispita. Ali, to i ne mora biti tako. Škola može biti mjesto za sklapanje cjeloživotnih prijateljstava, iskustava s natjecanja, mjesto smijeha i zabave. U ovoj  vam rubrici donosimo intervju s našim učenikom Rokom Šainom, sedmašem koji je sudjelovao na čak šest Županijskih natjecanja i ostvario zapažen rezultat. Petaši su nastavi Hrvatskog jezika radili pjesmu „Kad se voli u školi“, autora Tina Kolumbića, pa su za domaću zadaću dobili zadatak da napišu pjesmu „U razredu“. Sedmaši su obrađivali pjesmu Nikole Šopa „Balada o školskoj klupi“ pa su za domaću zadaću pisali pjesme na temu „Pred školskom pločom“.

Osmaši su imali priliku u školskoj zadaći osvrnuti se na svoje osnovnoškolsko obrazovanje i razmišljati o budućnosti. Zaključili su da im je bilo lijepo u našoj školi i da im je žao što odlaze. Radove petaša, sedmaša i osmaša možete ovdje pročitati.

NA KRAJU ČETVRTOG RAZREDA

Sada na kraju 4. razreda razmišljam kako bih se vratila u 1. razred. Još tužnih četiri dana, ali što ćeš, vrijeme nažalost leti. Sve smo tajne sačuvali u našim školskim klupama.

Prvi razred mi je bio najzanimljiviji. Tada nisam znala što je budućnost škole. Najviše sam voljela čitati knjige kao i dan danas, one su mi uvijek bile najbolji školski prijatelji. S knjigama sam maštala i bježala u neki drugi svijet. Naučila sam zbrajati i oduzimati u pet sekundi. Nije me bilo strah ni sram, pustila sam vrijeme da teče.

Drugi razred ću pamtiti po izletu u grad Korčulu. Smijali smo se, plakali, mučili, ali i naučili.

U trećem razredu smo skoro sve znali. Tješili smo prijatelje zbog loših ocjena, crtali pravce duge u beskonačnost.

A u četvrtom razredu smo se najbolje proveli: tražili cipele u rijeci Neretvi, hvalili se s uspješnim državnim LiDraNom, vukli teške kofere i najviše se smijali.

I na kraju u peti razred nosim sve ono znanje koje sam postigla u sve četiri godine i svu onu ljubav koju smo stekli s prijateljima i učiteljicom. Zato svih pozdravljam koji još ostaju u ovoj maloj školi.

POZDRAV SVIMA!!!

Lea Tomić, 5. razred (rad sa Smotre Lidrano – mentorica Marina Šego)

Naši novinari petaši intervjurali su Roka Šaina, učenika sedmog razreda. Roko je odličan učenik, sudjelovao je na mnogo Županijskih natjecanja, a usto je i odličan nogometaš. U sljedećem intervjuu pročitajte što nam je sve otkrio o sebi.

Roko, za početak nam kaži na kojim si sve natjecanjima sudjelovao i kakav si uspjeh ostvario?

R: Sudjelovao sam na natjecanjima iz hrvatskog jezika (13. mjesto), matematike (10. mjesto), kemije (3. mjesto), biologije (1. mjesto) i na smotri LiDraNo. Na svako natjecanje idem s veseljem, ali posebno sam ponosan na prvo mjesto iz biologije.

Jesi li se dugo pripremao za natjecanja?

R: Da, pripremao sam se dosta dugo i temeljito.

Što si očekivao od natjecanja?

R: Nisam puno očekivao jer sam iz nekih predmeta prvi put sudjelovao, ali sam vjerovao u sebe i dao sve od sebe.

Kako si se odlučio na natjecanja baš iz tih predmeta?

R: Ti predmeti mi idu dobro te me zanimaju, a učitelji su mi predložili da se prijavim, a ja nisam mogao reći “Ne”.

Koje ti je natjecanje bilo najdraže?

R: Najdraže mi je bilo natjecanje iz biologije jer sam osvojio 1. mjesto i jer mi je to područje jako zanimljivo.

 Imaš li tremu, kako se osjećaš kad dobiješ test?

R: U početku sam imao veliku tremu, ali kako su natjecanja prolazila, trema je bila sve manja.

Koji će ti trenutak ostati najviše u pamćenju?

R: Definitivno trenutak kad sam saznao da sam osvojio 1. mjesto iz biologije.

Je li s tobom išao netko koga poznaješ?

R: Više-manje nikoga nisam poznavao, osim jednog prijatelja iz Korčule.

Koliko dnevno učiš?

R: Učim prosječno oko sat vremena dnevno, a pred natjecanja i više.

Što misliš za sebe, kakav si učenik?

R: Smatram da sam odgovoran i znatiželjan učenik koji se trudi i voli učiti.

Koji ti je najdraži, a koji manje drag predmet?

R: Najdraži su mi tjelesni i povijest, a najmanje drag mi je likovni jer mi baš ne ide.

Što planiraš poslije osnovne škole?

R: Planiram upisati gimnaziju, a kasnije razmišljam o studiju medicine ili nečeg sličnog.

Da možeš izbaciti jedan predmet iz školovanja, koji bi to bio?

R: Niti jedan, ali ako baš moram birati, onda likovni jer mislim da nisam dovoljno nadaren za taj predmet.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

R: U slobodno vrijeme najviše volim igrati nogomet i družiti se s prijateljima.

Imaš li neki uzor?

R: Moj najveći uzor su moji roditelji.

U razredu (Maris Tomašić, 5. razred)

Moj je razred na drugom katu škole,

u njemu mnoge klupe stoje.

Na ploči su velike brojke,

a đaci se provjere boje.

Torbe su im jako teške

dok hodaju pješke.

Pernice se svima smiješe,

a gumice brišu greške.

Pred školskom pločom (Emanuela Tomašić)

Mozak mi juri do beskraja,

iza mene ploča,

oko mene klupe.

Ja lutam po galaksijama

Gledam svoje prijatelje u klupama

Dok se penjem po zvijezdama.

Da barem mogu plesati na mjesecu

I ne misliti o ocjenama.

Kližem se mliječnom stazom,

Ljuljam se na Saturnovim prstenima.

Odjednom čujem: „Emanuela, Emanuela!“

Spuštam se na Zemlju, učiteljice!

Brod s mojim imenom

Na kraju smo osmog razreda. Brzo dolazi kraj našoj zajedničkoj plovidbi, zaplovit ćemo nekim novim morima.

Nikad nisam mislio da ću ovo reći, ali malo mi je žao što ćemo se rastati. S nekima sam od  vrtića, a brzo završavamo osmi razred i odlazi svatko svojim novim  putem. Kako je brzo vrijeme proletjelo…Nikad nisam volio školu i učenje, uvijek bih se primio bilo kojeg drugog posla, samo da ne moram učiti. Uvijek me sve drugo zanimalo, samo ne učenje; popravljanje starih traktora, čišćenje garaže, pomaganje tati u polju… Dok je mama na poslu, ja slažem ocu da nemam što učiti i uvijek idemo u polje ili za nekim drugim poslom koji treba obaviti. Brzo ću trebati iznijeti iz mora brod sa svojim imenom, obojati ga i pripremiti za srednju školu. Sva sreća, neki od mojih najboljih prijatelja, kao i ja, upisat će se u Blato u srednju školu pa mi neće biti dosadno. Kako sam već rekao, nije mi drago učiti pa bi moj brod mogao ostati nesređen i neobojan.

Ostalim (m)učenicima, prijateljima koji idu u neku tešku srednju školu, želim mirno more i sretnu plovidbu. Drago mi je što su obilježili jedan lijepi dio mojega života. Hvala! Hvala i vama, dragi učitelji, što ste nas trpjeli i (m)učili. Budite pravi kapetani svojim budućim generacijama kao što ste i nama bili.

Eduard Didović, 8. razred